Tuesday, August 15, 2017

Grčka- putevi kojima se ređe ide


Stigla sa Baltika, imala nervni slom kad sam ušla u kuću u kojoj je mužić boravio sam dvadesetak dana (23 dana), srećom pobegao mi za Rumuniju pa je pretekao da ga ne ubijem....
A onda se vratio lol! lol! lol! pa pošto je on uvek leti u problemu sa slobodnim vremenom isplanirali smo jedno kratko letovanje/kampovanje u Grčkoj
(pre nego što on ode za Ukrajinu). Ljubimce ostavili na letnji raspust kod mojih roditelja (Nina da zna da piše pisala bi vam o Dunavu i koliko je uživala) a mi se zaputili...pa kud stignemo.... lol! 
Sva naša neplanirana putovanja su takva, krenemo pa gde stignemo...Znali smo da ćemo ići u Grčku, ali da li levo ili desno od Soluna eeee to će se u hodu rešavati... Gepek pun kamperske opreme, naš novi dom u vidu šatora (sa dve prostorije) i putovanje kreće... Prošli put smo svraćali na Vlasinsko jezero onako usput, pa do nekih rođaka u Mk, vozili suvim koritom reke....Pa putovali do Sitonije 2 dana lol! Ovaj put smo se držali rute.... dok mužić nije rešio da svratimo do nekog prevoja sa kog se vide i Prespansko i Ohridsko jezero lol! U prevodu skrenuli smo sa rute jedno 200 km lol! lol! lol! 
Ispostavilo se da bi morao peške na Galičicu da bi video to što je on smislio, a ja u japankama.... Jedva sam iskukala da se ne penjemo to veče već da nastavimo put ka moru.... 
slede slike Prespanskog jezera








da vas malo zagrejem...

Posle ubeđivanja mužića da ne širimo šator na Prespanskom jezeru, jer:
a) nemamo hrane u kolima
b) nemamo ni vode u kolima
c) deluje napušteno (razrušeni hoteli i odmarališta, tužne uspomene iz nekog lepšeg vremena)
nastavili smo dalje, prešli Galičicu i uživali u fantastičnom zalasku sunca na Ohridskom jezeru. 
Opet me je ubeđivao da se verem, rekoh radije bih paraglajding ako mogu da biram... (a bojim se visine btw)
Nakon obećanja, da ću sledeći put imati patike i da ću se popeti na Galičicu ubedih ga da nastavimo put mora... Da nam vreme nije ograničavajući faktor ne bih ga toliko gnjavila za polazak... ali s njim leti je nemoguće putovati na duže od 6-7 dana zbog prirode njegovog posla... a posle zime na Baltiku, trebalo mi je sunca i toplog mora lol! 






a onda smo nastavili put dalje dok je sunce zalazilo...kuda? pa preko alternativnog graničnog prelaza gde uopšte nema gužve!!!! Preko Albanije!!!! Nameračio se da idemo tuda (doduše radio je on pre nekoliko godina u Albaniji, kod Drača pa je znao da zapravo to nije problematično) usput smo stali u neku kafanu, ubili se od hrane za 10 eura! Mnogo dobra klopa za male pare- tako je u celoj Albaniji! Klopu nisam slikala, bila sam mnooogo gladna! 
Kad smo pregazili Albaniju ušli smo u Grčku... Spavanje po livadama i šumarcima nam nije strano, tako da smo našli zgodni puteljak, i odjavili se za noć. Ujutru sa prvim suncem, čili i orni nastavili smo put do obližnjeg grada čije ime ni ne znam, našli pekaru koja je otvorena, ljubazna prodavačica koja ni reč nekog stranog jezika ne zna nas je ugostila,poslužila nam doručak, skuvala kafu... Sve u svemu, divan početak dana! Nastavili smo da se vozamo kontinentalnim delom Grčke, izbegavali autoput da bi uživali u predelima.... i tako mužić ugleda neku rečicu... i reši da je to idealno mesto da se osvežimo! Kad proverim sa mužem napisaću vam koja je reka, jer ja pojma nemam! Ah evo nađoh gde mi je napisao... Venetikos reka! Fantastična voda i prijatno osveženje...


Okolo-naokolo i oko podneva stigosmo do Meteora... Oduševili su me vidikovci, još više što uopšte ne moram da ulazim u manastire da bih uživala u pogledu.... 
Normalno da me je ludak par puta isprepadao (jer se ovde neki boje visine) ali strahovi i služe da ih izazivamo, da pomeramo granice šta sve možemo! 







Tu smo već negde usput odlučili da ćemo pokušati da stignemo na trajekt za Eviu.. Tako da smo produžili dalje... Kroz polja pamuka i kukuruza, bezbroj silosa, mlinova koje je ovaj moj krajičkom oka merkao (prof.deformacija)... Da nisam isljucila opciju za autoputeve na navigaciji, možda bi pre i stigli lol! No, stigosmo u mesto Glyfa taman na vreme za ukrcavanje na trajekt... Mislim da je oko 25 eura izašla karta za trajekt... Na Eviu (drugo po veličini ostrvo u Grčkoj) se može doći trajektima, ili ići dole na most... Pošto smo mi isplanirali da vidimo kakav je kamp u Pefkiju, logičnije je bilo da pređemo trajektom nego da kružimo do mosta i Halkide pa opet na gore... Stižemo na Eviu, prvo što primetite su planine, drugo borovi a treće- izvori pijaće vode na sve strane! Krajnje neobično za jedno ostrvo! Kada smo stigli u Pefki, shvatili smo da to nije mesto za nas... em turista mali milion, em veoma loš kamp, u smislu organizacije... Nije nam se dopalo pa smo rešili da produžimo dalje, ka prvom sledećem kampu koji smo našli na navigaciji... Agia Anna Beach... Što se tiče kilometraže, nije daleko, ali pošto vozite preko planina, traje to putovanje... Putevi su dobri, i ima ih koliko volite.... Usput smo naišli na neku lokalnu tavernu gde smo se okrepili pa nastavili potragu za kampom koji nam je po volji... Veče se bližilo, mogli smo i u kolima spavati, to nam bar nije problem.. Kad smo stigli do kampa, shvatili smo da smo u kamperskom raju! Agia Anna Club summer resort... Bez mnogo razmišljanja smo rešili da tu provedemo narednih 6 noći ( 26 eura po danu nas je izašlo. Za kamp je to malo jača cena, al s obzirom šta sve imate u ovom kampu nije preterano. Npr pre dve godine u mestu Sykia nas je kamp izlazio 19 eura dan). Na 5 minuta od plaže, 4 bazena unutar kampa, radnja, barovi, restoran... veoma uređen i čist kamp, bezbedan, raj za decu jer ceo dan imaju aktivnosti sa animatorima...a osim nas par stranaca-uglavnom su gosti Grci... Posle sam videla da imaju i bungalove, apartmane (140eura noć) 
Noć polako pada, a mužić se bavi montiranjem naše kuće za naredne dane... Šator koji smo kupili u Pragu, sa dve prostorije.. Palata, a ne šator... Priskaču nam neki klinci, studenti u pomoć, (sa Krita su a studiraju u Atini), jedna od njih, Melina je čula srpski, a ispostavilo se da joj je mama delom naše gore list, pa pozvala svoje društvo da nam pomognu. Uz pomoć, očas smo po noći postavili šator, klinci se oduševljavali koliki je i koliko smo ga zapravo malo platili... (70eura u Pragu kad smo išli prvi put po decu... Bio oktobar mesec, totalna rasprodaja, prilika koja se ne propušta). 
Kupili smo pivo, malo se još družili s njima... Onda oni odoše na žurku a mi se onesvestismo lol! Sutradan smo mi pomogli klincima da se zapakuju, jer su odlazili... Bilo je reči da se sretnemo u Atini, ali taj plan nažalost nismo realizovali... Bili su vreli dani, nekako nam se nije putovalo još 200 km do Atine...a vreme je iovako bilo ograničeno... 

Agia Anna Beach gleda ka otvorenom moru, po izuzetno vedrom danu mogu se nazreti Skiatos i Skopelos. Ali ako duva vetar talasi su OGROMNI i od kupanja nema ništa.... Umalo sam ostala bez kupaćeg jer je bezobrazni talas hteo da mi ga ukrade lol! Dva dana je duvao vetar, talasi su bili veliki, ali smo mi onda odlazili na drugu stranu ostrva, koja gleda ka kopnu i tamo voda bila kao staklo... 

Što se tiče Evie- ako volite kupovinu krzna, kože-zaboravite na Eviu, toga tamo nema. Ako volite aktivan odmor-ronjenje, vožnju kajakom, šetnje i planinarenje-Evia je pravi izbor za vas. Mi smo iz ove druge kategorije tako da smo mi Eviom oduševljeni. U blizini mesta Limni smo naišli na prelepu plažu na koju ukupno dolazi 10 ljudi.Voda mirna, kao staklo. Nikad mi neće biti jasno zašto ljudi vole da se trpaju na male plaže jedni drugima na glavu, a da npr 1km dalje imaju fantastičnu plažu bez žive duše... Uvek se setim Krfa, mesto Agios Georgios South, prelepa peščana plaža, duga 5 km. Na prvih 500 m plaže ljudi sede jedni drugima na glavi, a ostatak plaže prazan! Restorane smo nalazili usput, gde nas put nanese,a da nam se dopadne... 
Jedan je mužić otkrio kad je išao u šetnju ranom zorom... Vratio se oduševljen.I naravno onda i mene odveo da vidim to savršeno mesto.... 


















i za danas , slika tog fantastičnog restorana... Naravno gazdarica reči engleskog ne zna, ali rukama i nogama smo objasnili šta ćemo...i dobili fantastičan obrok uz prelep pogled! 








Obišli smo tako i Edipsos, mesto gde naše agencije vode putnike... Edipsos je zapravo njihova poznata banja, ima termalne izvore sumporne vode (pa celo mesto zaudara na pokvarena jaja), penzosa na sve strane (grckih), a srpski se cuje na svakom koraku... Videcete zanimljiv meni jednog restorana. Edipsos je i luka, takođe dolaze trajekti iz mesta Arktisa na kopnu, tako da plaži baš i nema... postoje neke malecke plaže(po mojim merilima to nije plaža), prenatrpane ljudima. I plus se maltene kupaš među brodovima (bljaaaak). E tu kao ima radnjica al ni blizu da ispuni zahteve onih koji npr. u Paraliji nakupuju krzna za narednih 10 generacija lol! 
Postoje mesta gde ističe ta termalna voda u more (normalno prvo protiče kroz hotel koji je iskoristi pa tek onda izlazi napolje) i tu možete videti turiste (jer babe i dede idu lepo ko ljudi u bazene unutar hotela) kako leže u tim lokvama tople vode.... Inače lepo je mesto, nemam zamerki, fenomenalno šetalište i restorančići na samom šetalištu... Ali bih ja umrla da odem tamo na letovanje lol! Same plaže nisam slikala-nisam imala šta slikati!!!! Nisam ni imala želju da se kupam!












Najzanimljivija priča o Eviji je priča o odlasku na vodopad... Probudim se ja tako jedno jutro i dok je muž na centru kampa priključen na struju (da obavi sve poslovne zadatke jer tako izgleda njegov odmor u sred leta) ja smišljam šta bi mogli raditi taj dan... i pod utiskom sa Islanda (potpuno zaljubljena u vodopade), gde bih ja, nego na vodopad!!!! 
E sad, navigacija na Eviji nije bas od preterane pomoci, u smislu da pola puteva ne vidi kako treba, ili vidi put gde ga nema lol! srećom u nesreći moj dragi se odlično snalazi u prostoru (ali ne i u vremenu, niko nije savršen ahahhaha) a ti lokalni putevi (nasuti i dobro utabani) nisu problematični za vožnju. Krenusmo mi tako na Drymona vodopad... Na navigaciji ukucali grad Drymona, i vozi miško... Dođemo do neke table, parkinga, normalno sve na grčkom lepo piše, ko mi kriv što sam nepismena,  i vidi se lepo popločana staza sa desne strane koja vodi uzbrdo... Pored staze opet stoji tabla koja pokazuje da se nešto nalazi na 3,5km udaljenosti... Ne obraćam ja pažnju na ljude koji idu LEVO... Ubeđujem muža da krenemo ovim putićem DESNO... Ja vodim lol! lol! lol! lol!  On vrti glavom ali kreće.... Pritom je ova koza u japankama.... i tako krenemo mi, na jednoj tački obavimo telefonske razgovore poslovne prirode, ja ovako ćorava od nekog drveta u cvetu umislim da je vodopad, on me gleda ko da nisam normalna.... nastavimo dalje uzbrdo.... Već počinjem da se predomišljam, jedva dižem noge dok idem uzbrdo, urnišu me japanke, izvrćem stopala.... Počinjem da kukaaaaam.... neću na vodopad, ajmo nazad! On ne da lol!  kaže ajde, greota da si dovde došla a da sad odustaneš... Prolazimo tablu na kojoj nešto piše i simboli koji su meni čitljivi...još 2.5km do cilja.... usput nailazimo na neku livadicu sa klupama i ljuljaškama, tu malo odmorimo, ja kukam da sam žedna (nisam ponela flašu sa vodom, ostala u kolima) i da me bole stopala....Ko za baksuz na tom putu nijedan izvor vode nismo sreli (bio je jedan dole, pored auta). Mužić već zna, prevejani džukac mili kuda vodi put, ali poznajući svoju ženicu, zna ako mi kaže kuda sam se zaputila da ću odustati, tako da, mudro ćuti, na moje kukanje uopšte ne reaguje i gazi napred uzbrdo... Normalno kukam, počinjem da psujem i sebe, i vodopad, i japanke, i što nemam vode, i što mi ovaj ne da da odustanem... Već uveliko sumnjam da vodopad nije tu, ali mi on ne da da odustanem.... I tako, posle sat i po vremena završim na VRHU PLANINE!!!! XIRON OROS 990m , osvojen u japankama!!!! Na vrhu drveni vidikovac, kozija govanca po stenama, vetar duva a pogled fantastičan! I moja izjava: Ovde definitivno nema vodopada!!!!!
Muž srećan, niko srećniji od njega, na letovanju na moru se vere po planini lol!  osmeh ne silazi sa njegovog lica.... Samo taj momenat izbrisao je svu muku moju na putu do vrha....
Povratak je bio mnogo laganiji (mada sam par puta izvrnula stopala i psovala japanke) i najzad ugledah svoj voljeni auto, parkiran pored izvora.... Vodaaaaaaa

I sad, šta mislite gde se nalazi vodopad?

Normalno ako krenete kud i svi drugi ljudi, desno, malko nizbrdo, na jedno 50m od auta je VODOPAD!!!!! Laughing Laughing Laughing  Da nazovemo to vodopadom.... Verovatno je impresivniji u rano proleće.... Voda ledeno hladna (iako je napolju 40 stepeni).... 
Uživajte u fotkama....















































Spremila sam vam mapice. 


Ovde možete videti koliko je zapravo ostrvo Evia. U mestu Chalkida spojeno je mostom sa kopnom. 

a ovo je deo ostrva koji smo mi obišli

E ostalo je još da pričam o mestu Limni. 
Posle dana na onoj prelepoj praznoj plaži, rešimo da odemo u gradić Limni. Ulazimo u gradić, parkiramo auto na samom ulazu, i krećemo pešaka... 300m dalje, moj mužić mi pokazuje na neki motor, da ima grčke table a nalepnicu SRB... I tako smo upoznali Thomasa, ili ti Tomislava lol! 
Thomas je studirao u Jugoslaviji osamdesetih godina, po profesiji učitelj (moj kolega prosvetar), i kako je čuo srpski odmah nas pozvao za svoj sto da se upoznamo i ispričamo.  On nam je ispričao da Limni na grčkom znači jezero, i da je između Evie i kopna bilo jezero, (zapravo je Evia predstavljala deo kopna, nije bila ostrvo), i da je onda zbog nekih tektonskih poremećaja, more ušlo i odvojilo Eviu od kopna. Laički objašnjeno sada sa moje strane. 
Ali mi je to onda objasnilo otkud reke, i uopšteno otkud toliko izvora pijaće vode na Eviji... Na jedan smo naišli na samoj obali, tačnije na plaži. 
Tako provedosmo nekoliko sati u razgovoru sa Thomasom, on presrećan što govori jezik zemlje koja mu je u srcu. Razmenili kontakte uz želju da se opet vidimo. Dotakli smo se i stanja u prosveti tamo (ne može bez te teme da prođe). Mali broj đaka, reforme...plata koja nije dovoljna za život.... sve isto samo druge cifre lol!  Njima je plata 1000 eura, a za život im mesečno treba 1500.  Oni imaju jaku vezu sa crkvom, tako da pred početak školske godine dolazi pop da osvešta školu, pre nastave svaki dan se prvo čita molitva... a sadašnja vlada želi to da ukine...

U Limniju letuju isključivo Grci (po mom skromnom mišljenju, a rekla bih i po cenama koje su upola manje nego gde ima stranaca-primer paradajz je 0,5 eura a u mestu gde smo mi bili bio je i preko evra za kilo), nijedan drugi jezik se ne može čuti na ulicama. Meni se gradić jako dopao, uveče se ta ulica do mora zatvara i postaje korzo (isto se dešava i u Edipsosu). Naleteli na divnu poslastičarnicu, onako starinskog izgleda, sa najobičnijim mogućim stolovima i stolicama a fantastičnim kolačima....
Upravo sam skontala da to mesto uopšte nisam slikala  lol! a fantastično je

E evo još malo slika, vozili smo se tako obalom, do krajnje tačke koju sam obeležila na mapi, dalje nije bilo puta obalom, nego se ide preko brda. Taj deo Evie je stradao u požaru prošle godine, i prilično sablasno deluje... Ali priroda se polako oporavlja uz nesebičnu pomoć ljudi....
Prelepe plaže na kojima se nalazi po koji parkiran kamper, ili razapet šator, porodice i prijatelji okupljeni oko roštilja koji uživaju....





























Najmanje sam pisala o samom mestu boravka Agia Anna Beach! Samo mesto Agia Anna se nalazi u brdu, a ovo je deo na obali... opet uglavnom su turisti Grci, čak je Thomas odmah prepoznao naše narukvice jer je i sam godinama tamo imao kamper... Agia Anna je malo mesto, sa plažom dugom nekoliko kilometara. Sljunak je u pitanju, pa je samim tim i boja mora tamnija (zbog podloge). Plaža ništa posebno uređena, ima nekoliko kafića koji imaju svoje ležaljke na obali, čisto je. Veći deo plaže je prazan, što znači-nađeš svoje mesto pod suncem i uživaš lol! 
Sam kamp je udaljen oko 2km od centra tog mesta. Može se doći obalom, a može i uličicom bez trotoara (kome to još treba). U samom mestu preporuka za piceriju Tomm's pizza i neki mali restoran kome ime ne znam, a izabrali smo ga po tome što je bio krcat gostima (i nismo omanuli)... 
Blizu kampa se nalazi i neki wow hotel Thallata, onako bas lepo izgleda.... Pretpostavljam da su i cene dobre s obirom na **** (evo kaže booking sedam dana u julu sledeće godine samo 1785 eura na popustu za dvoje!) . 
Ali, ono najvažnije što se nalazi pored kampa je ranč konja! Tu možete iznajmiti konja, jahati po plaži i okolini... (20eura 50 min) Ako vam je to prvi put, nije problem, ljubazni vodiči će vas provesti u jednu lepu šetnju.. Kruna našeg boravka na Eviji! 
Ako ne želite da jašete, možete doći i uživati u razgledanju.... Sve u skladu sa prirodom, konji koji su slobodni i često idu i sami u šetnju. Čak se i kupaju u moru! Na snimku je Kasandra, kobila koju je jahao moj mužić  Laughing 
https://www.youtube.com/watch?v=-0VsVKbnipQ
Nancy koja vodi računa o njima (cura sa snimka), živi tu cele godine u kamp prikolici. Pre 5 godina je napustila Atinu i došla da brine o konjima. Preko leta dolazi joj sestra da pripomogne i tu je bio još jedan momak. Imaju i magarca, petla-security guard, koji opasno čuva konje, hoće da napadne svakog ko pokuša da im priđe bez dozvole, 4 psa. 
https://www.facebook.com/rancherosfarm/?fref=ts njena fb stranica.... 
Ja sam jahala Simona, konja sa jednim okom.... Ljudi/ zapravo neljudi koji su se brinuli o njima pre, povredili su ga onim čudom za čišćenje kopita... zamislite se, nije dao kopito da se čisti, otimao ga i čovek mu zabio to sranje u oko! Malo je reći da sam zasuzila kad sam to čula.... 
sa uživanjem smo se mazili (koliko je petao dozvoljavao lol! )

Nema tu neke zarade, niti ona radi to zbog toga... pare idu za hranu i potrepštine za konje... 
Ali ona je srećna i zadovoljna osoba. I rado ću je posetiti ponovo. 
Jesam li vas ubedila da je Evia idealno mesto za odmor?  Laughing 






















U povratku smo svratili u grad Karditza, da se vidimo sa ljudima kod kojih je mužić dizao sušaru prošle godine. Grad sav u uskim, jednosmernim ulicama, sa prelepim parkom u samom centru. Pre nego što smo se našli sa njima na večeri, pošto je dan bio paklen, zaputili smo se na obližnje jezero Plastiri... akumulaciono jezero, odakle se čitav grad snabdeva vodom... Na obali restorani a na jezeru ni žive duše! Prvo sam pomislila mora da je hladna voda, ipak je to na nadmorskoj visini-al ne, voda savršena... Naravno da sam uživala, kupala se..a onda je naišlo stado ovaca lol! i moderni čoban na mopedu lol! lol! lol! 
Raspitala sam se naravno, zašto se niko ne kupa u jezeru.... Objasnili su mi da je more na samo sat vremena vožnje lol! Ali vole da idu na jezero u te restorane i uživaju u pogledu... Hmmm odlično, znači kad ponovo dođem u goste imam jezero samo za sebe lol! 
Samo ću reći: ovo putovanje me je obogatilo novim poznanstvima sa divnim ljudima koje ću sigurno videti ponovo. 
Dmitra mi je 5 minuta posle upoznavanja dala u ruke svoju osmomesečnu bebu da se zabavljam i privikavam lol!  Nas dve smo komunicirale na engleskom a muževi na bugarsko/srpskoj kombinaciji (ne pitajte kako to zvuči ali za njih to funkcioniše). Ljutili su se silno što ne ostajemo duže (a kad smo objasnili da B ide za Ukrajinu za dva dana, onda je bilo pitanje a zašto ja bar ne ostanem sa njima lol! ). Na rastanku sam dobila pune kutije raznih čokolada i pralina iz poslastičarnice (nikako nije vredelo moje objašnjenje da mi auto nema klimu i da je napolju preko 40 stepeni.....a znate šta???? sve čokolade su stigle žive i zdrave u Srbiju!!!! Samo sam ih odmah stavila u frižider kad sam stigla, sa sve kutijama)... 





















evo još par slika sa Evije.... 


















Što se tiče povratka kući bio je mučan, vrućina koja opija, spava ti se, užas za vožnju, tvoj znoj se oznojio.... Jedina situacija kada ti kafa postaje sve vrelija umesto da se hladi lol! koliko god volela moj autić, kada su vrućine tada ga kudim što nema klimu.... Svratili smo u Makedoniji na jezero Mladost na doručak, a kad smo ušli u Srbiju imali smo ideju da se osvežimo (neuspešno) na nekom od jezeraca koje sam nalazila na mapama... I odosmo mi tako na jedno jezero... Ne možeš mu prići koliko je zaraslo i zapušteno.... Onda završimo na Južnoj (tužnoj) Moravi, koja mi je em do članaka em odvratne crvenkasto-braon boje... 
Povratak je uvek nekako mučan, završava se odmor, obaveze kojima si uspešno izbegao na nekoliko dana, eno, nagomilane čekaju.... Mužić koji odlazi na službeni put, koliko već sutra.... I vratiće se ko zna kad. (igrom slučaja dolazi danas, za 4 sata, ali već sutra ide dalje, ja se sprdam da ćemo se možda videti kako treba tamo oko Nove Godine....)

Divni most koji možete videti, nalazi se naravno u Srbiji, most preko Južne Morave....













Ha! Opet ja!

Zaboravih jednu važnu informaciju da podelim.... Na svim plažama Evije na kojima smo bili karaktersitično je da nema postepenog ulaska u vodu, (nije kao npr. na Krfu, da do dubokog prvo morate da pešačite pola kilometra lol! karikiram malo, al bar 30m )
već odmah posle metar-dva već ne možete da dohvatite dno (pogotovo ako ste visine šumske jagode, odnosno 1,56m). 


Pozdrav najdivnijim čitateljkama, do nekog sledećeg putovanja! 


No comments:

Post a Comment