Tuesday, January 10, 2017

Thailand escape 2017

Kad zasvrbe tabani to je znak da su željni putovanja, i da će se negde ići.
Nismo osobe koje preterano mnogo planiraju putovanja unapred, život je nepredvidljiv, slobodno vreme još nepredvidljivije. 

Tako je i odluka da idemo na Tajland doneta u trenu. Ide nam se na more u sred januara, što provoditi Novu godinu u nekom restoranu, hajd da vidimo kako je provesti je na plaži! 
Iza nas je bila teška godina, praćena nenadoknadivim gubicima, bio nam je potreban reset i beg od svega. 

Novogodišnji praznici su najgore vreme za odlazak na putovanje: nenormalne cene avionskih karata, skoro duplo veće nego uobičajeno. Izvađena viza za Tajland, kupljene karte, i izabran hotel simboličnog imena Journey na Patong plaži i spremni smo za polazak.... 
Do Puketa nas je delilo samo dva leta od po 6 sati, presedanje u Abu Dabiju i presvlačenje. U momentu kada smo napuštali aerodrom Nikola Tesla napolju je minus a u Abu Dabiju nas je dočekala vrelina. Drugi let je trajao čitavu večnost, nisam mogla dočekati da stignemo....U sumrak slećemo na aerodrom i momenta kad smo izašli shvatamo da smo i dalje previše obučeni... Dočekuje nas prijatnih 26 stepeni, sa visokom vlagom u vazduhu, pa je osećaj toplote izraženiji. 
Važno mi je da je prenoćište čisto i krevet udoban a sve drugo mi je manje važno. Hotel je bio udaljen od plaže dvadesetak minuta hoda, ali nam je ta šetnja pružala priliku da vidimo život običnih ljudi. 
Svako putovanje nas menja, menja nešto u nama. Mene je putovanje na Tajland potpuno osvestilo. Tako malo za sreću nam treba, a mi se opterećujemo nebitnim stvarima. Kada vidiš svojim očima da su ljudi srećni iako im je životni prostor ujedno i radni, nameštaja nema, spava se na podu na asurama i dušecima, rade po ceo dan da bi nama turistima udovoljili svaki hir a onda do duboko u noć ispred kuće ili zgrade kuvaju zajedno sa komšijama i smeju se, neprestano se smeju....

Stigli smo uvece, tamo inace u ovom zimskom periodu sunce zalazi oko 18.20h...a izlazi oko 6h izjutra(samo nisam nijednom uspela da se probudim da to i vidim Very Happy ) Ceka nas taksi, i vozimo se sat vremena do Patong-a..... stizemo u hotel kad tamo....menadzer se grdno izvinjava i salje nas na jednu noc u drugi hotel... nije bas prijatno, ali ne damo da nam to kvari raspolozenje. odlazimo do plaze, na veceru, setamo se i cudom se cudimo nekim idejnim resenjima, gomili kablova na banderama, prosto cujes pucketanje non stop... Smejemo se sve vreme jer nas na sve strane okruzuju nasmejana vedra lica. Komentarisemo saobracaj, vozi se levom stranom ali koliko shvatamo glavno pravilo je da stignes kako znas i umes gde si krenuo lol!  Najvise voze motore, vidjali smo cetvoroclanu porodicu na motoru kao nesto najnormalnije... Nema trubljenja sirena, nema nervoze u saobracaju bez obzira koliko je haoticno. Motorici se provlace sa svih strana, ali saobracaj tece najnormalnije. Zakljucujemo da ipak necemo voziti tih 12dana, uzecemo taksi ili tuk-tuk kad negde idemo.... 
Sledeceg dana se prebacujemo u nas hotel i sve je najnormalnije moguce. Idemo na plazu, uzivamo a uvece docekujemo Novu Godinu na plazi, pustamo lampione u noc sa zeljama za buducnost, smejemo se i radujemo svakom momentu.... 

Nismo obisli sve sto smo zeleli, imali smo neuobicajeno vreme za ovo doba godine sa kisom i oblacima- ali eto razloga vise da se opet vratimo tamo. Opustili smo se, uzivali, nismo mislili ni o poslu ni o vto, ni o buducnosti-uzivali smo u momentu. Cak i dok je lila kisa 2 dana bez prestanka, uzivali smo napolju, sedeli u omiljenom kafeu, citali knjige, setali u kabanicama po plazi, kupali se (jer je temperatura sve vreme 28-32C) 
Tajlandjani su veoma prijatni, gostoprimljivi, druzeljubivi, spremni da pomognu. Nemaju mnogo, plate su im jako male, ali se druze, smeju, nijednog nismo videli namrgodjenog. 

Sto se tice kursa u menjacnicama kojih ima na sve strane mozete za 1 euro dobiti 37 baht-a. Hrana na ulicama se krece od 20-80 bahta ( naravno da smo jeli na tim tezgicama) voca na sve strane koje nikad u zivotu videla nisam. Na ulicnim tezgicama mozete kupiti plodove mora koje spremaju pred vama, pohovanu ili pecenu piletinu na rostilju, razlicita njihova jela...a i skakvce, bube, crve(to smo nasli samo jednu tezgu i muzic je naravno morao da proba) zatim sladoled od kokosa sluzen u "cinijici" od kokosa. Razlicite vrste vocnih sokova koje prave pred vama. Apsolutno za sve se mozete cenjkati, jer je uglavnom prva cena koju vam kazu duplo veca od one za koju ce vam na kraju prodati lol! 

Mi smo bili na Patong plazi, koja vrvi od turista, tako da su tu cene realno vise nego u drugim mestima na Tajlandu. Sto se same Patong plaze tice, dugacka je par kilometara ali zbog velike kolicine ljudi, brodova, jet ski-ja i nije najcistija. Nema ni onu boju tipicnu za tropska mora... ali desetak kilometara odatle nalazi se prelepa Kata beach koja je savrsena. 
Na plazi imate totalnu slobodu, ako hocete suncobran i lezaljku-moze, ako zelite da smestite peskir ili lezaljku-mrezu izmedju dve palme-moze, niko vas ne dira, niko vam ne smeta. Naravno ima prodavaca po plazi ali ne gnjave, ne dernjaju se, prodju pored vas cutke ponude sta imaju i odu dalje.
-
Na sve strane imate turisticke standove koji vam nude milijardu razlicitih tura.... Pogledate cenovnik, cene nimalo naivne (oko 80-100 eura po osobi) ali kao sto vec rekoh cenkanjem mozete dosta spustiti cene dole. mi smo na kraju platili 3 ture oko 9000 baht-a (oko 120eura po osobi ukupno). Planirali smo da idemo i na turu obilaska ostrva, ali kao sto rekoh vreme je osujetilo nase planove. 

Dan kad smo se vracali kuci smo resili da provedemo na plazi pored aerodroma (Nai Yang plaza u sklopu Sirinath nacionalnog parka). Imali smo vecernji let, stvari ostavili na aerodromu i prosetali tih kilometar do plaze.... a plaza....fantasticna.... dugacka preko 7 km.... Nekoliko ljudi (desetak) u vidnom polju....ma gde ces bolje... Ulazak u nacionalni park se placa 100 baht-a po osobi.  Posmatramo avione kako polecu, uzivamo.... Ne ide nam se kuci zapravo..... Vec razmiljamo da sledeci put moramo ostati duze.....


HACCP 100% lol! 


Patong Beach


Kata Beach


Maya Beach (Phi Phi Islands)


Neverovatna boja vode Phi Phi ostrvo





Racha island 


Sladoled od kokosa 


"peceni" sladoled


savrsen desert sticky rice with mango mmmmmm


Rainy day





Nai Yang beach


kablovi :-) 

Zivotinjice> 

Prvo sto primetite da ima vlasnickih pasa raznih velicina i fela....a onda shvatite da vam je nesto cudno.... Ne laju! Nisam 12dana cula da je ijedan pas zalajao, videla da je pojurio auto. To nam je bilo veoma cudno. I bas se pitamo kako su naucili da ne laju, u cemu je trik...

Mace... Na Tajlandu ima maca a vecina maca ima kratak ili nema rep uopste! Pitali smo ljude sta im se desilo, a oni nam rekli da je takva vrsta, radjaju se bez repa (niko im nije sekao sto je bila moja prva pomisao)
Pitah google, stvarno je tako.... Cudno im izgleda rep... 





Posto je hrana svakako slatka (cak i hleb i jogurt!!!!) onda sam se opustila pa sam jela sve lol! 
greota da odem na drugi kraj sveta i ne probam lokalne slatkise...

Ono sto se svakako dogodilo- vratila sam se promenjena sa tog putovanja.... 
Nemaju mnogo- cesto je prostor u kom rade i prostor u kom zive, jedna poluprazna sobica, njih 6-7 nema stola, nema nekog posebnog namestaja, nema niceg od onog sto nama spada pod obavezno. Rade puno (uglavnom sve radi od 10 ujutru do 1 iza ponoci), jako su vredni....
ali ono sto primetis, da se oni puno druze, i posle radnog vremena su nasmejani, ma koliko bili umorni, zajedno spremaju klopu (rostilj se pece na sve strane, kuva se na ulici), druze se. Ono sto ovde sve redje vidis... Ovde se ljudi posle posla zavuku u svoju kucu ko u cauru, ne zele ni da vide ni da cuju nikog(imam i ja sama takve faze) a tamo to ne vidis. Nas hotel je bio na 1.5km (sto je za vecinu srpskih turista nedopustivo, ako nije na 50m od plaze nece ni da ide lol! ) od plaze sto nama nije smetalo, taman smo mogli da posmatramo i taj obican zivot. Plate su im male, oko 200 dolara imaju maseri, sobarice, radnici u restranima.. nismo uspeli da skontamo gde oni nabavljaju hranu, jer sa cenama koje su po radnjama u koje ulaze turisti oni ne bi mogli da prezive mesec. Iza brda se zapravo nalazi naselje u koje nazalost nismo isli, mozda bi tamo uspeli da shvatimo. A onda nesto sto nacisto zbunjuje...svi imaju iphone!I to najnoviji model. To nikako nismo mogli da skontamo kako je moguce. Na ulici nijedan auto stariji od 10 godina

Skola: deca nose uniforme, svaka skola ima svoje boje, devojcice nose plisiranu suknju do kolena sa dzepovima, kosulju (moderna sa puf rukavima), bele carape, cipele(svi isti model), kosa uredno vezana, iste masne. Nema sminke, nema nakita. Decaci kosulju, kratke pantalone, carape i cipele. 
Imala sam priliku da upoznam djake jedne skole na plazi pored aerodroma. Bili su u trenerkama, patikama, majicama sa amblemom skole i imali su cas engleskog jezika u prirodi. Zadatak im je bio da prilaze ljudima i pricaju sa njima na engleskom, da ih pitaju kako se zovu, odakle su, omiljena hrana, sport....pitanja tog tipa. Neki stidljiviji, neki opusteniji ali svi nasmejani. I super nam je bilo i rado smo pricali sa njima. 

Zemlja u kojoj ima budista i muslimana, zive skupa najnormalnije, druze se, sve najnormalnije kako bi i trebalo da bude. 

Upoznali mi neke dve cure iz Maroka kad smo isli na turu, i posto smo imali organizovan rucak, ova jedna pita da li je hrana Halal... odusevi se kad cuje da jeste, a onda se okrene ka meni i bukvalno kao da se izvinjava govori mi, nadam se da ti ne smeta, ali znas zbog vere mi je to bitno.... Ja joj odgovorim da mi ni najmanje ne smeta sto je pitala, da svako od nas ima prava da zivi svoj zivot. Kao da joj je teret pao sa ledja, osmeh se vratio na lice. 

Hrana :-) Punjeni ananas sa piletinom


Kokos 


plava kraba u sosu od pomorandze


samo za "sladokusce" lol! 


Roze&bela jaja
Na Tajlandu imate roze,bela i braon jaja. Braon su obicna, normalna, osim ako ih kupujete na ulici onda mogu da sadrze i poluzivopile unutra(specijalitet u tim krajevima kao i u Kini), bela su slana(kako su ih posolili nisam se usudila da pitam) i imate roze jaja. Ta su me najvise zaintrigirala,sta je sad pa to...Kad ono..... to su marinirana jaja, drzana u amonijaku(i to su preuzeli od kineza) iznutra su crna i verovatno veoma izrazenog mirisa. Kasnije sam procitala da su nekada davno marinirana u konjskoj pisacki, i da su mogla tako marinirana da stoje i par godina. Nisam imala zelju da probam lol! No No No 


E sad na Patongu je zapravo svet u malom, i od kako ne idu u Tursku, glavni turisti su zapravo iz majcice Rusije. Lokalno stanovnistvo zato govori ruski, a u ponudi imate ruske hrane na svakom koraku. Posto obozavam rusku kuhinju nisam odolela da jedem Borsc


Umetnost ukrasavanja vockica je na visokom nivou


E sad, ono sto me jako zivcira. Aerodromi i mere bezbednosti na aerodromima. 

Imam osecaj da posle svakog napada na aerodromu, kontrole postaju sve masovnije. 
Prodjete sve kontrole u Bg, udjete u avion, vozate se 6h do Abu Dhabi-ja, izadjete iz aviona i odmah na kontrolu, ko da si mogao nesto negde usput da pokupis, il ne znam ni ja sta(ja se zezala nismo ustopirali avion usput pa da se nesto promenilo).  Komplet skener za rucni prtljag i za ljude.  Guzva nenormalna. Izmedju leta smo imali dva sata, bilo je na knap, stigli da idemo u wc, presvucemo zimsku garderobu i da ja kupim magnet i kamilu plisanu. Nisam stigla ni da prosetam po terminalu, da zvirnem u radnjice. Onda sledeci let do Phuket-a 6h....pred kraj leta stjuardese dele papirice za imigraciju koji se trebaju popuniti: ime, prezime, drzava, zvanje, kolika su godisnja primanja, gde odsedate, broj pasosa itd. Slecemo, ide se odmah na imigraciju, preko sat vremena smo milili u tom redu... Preuzeli kofere i raspust je poceo:D 

Sto se tice povratka tu je vec bilo rigoroznije. Skener na ulazu (ne mozes uci ako ne prodjes kroz skener), punjaci, powerbank, uredjaji ne smeju biti u koferu, sve to mora u rucni prtljag, i zagledaju svaki power bank do iznemoglosti. Posto smo mi osmislili da dan provedemo na plazi pored aerodroma(pa smo i zakazali taksi ranije da nas doveze na aerodrom a imali vecernji let) stvari smo ostavili na cuvanje (80baht-a po koferu, tj oko 2 eura po koferu) a mi izmigoljili napolje i proveli fenomenalan dan na plazi. Po povratku ajd opet kroz skener, onda usli, presvukli se u trenerke i majice dugih rukava, i krenuli dalje. Na aerodromu u Phuketu je definitivno potrebno doci minimum 2sata ranije jer vam zaista treba jako puno vremena za sve sto sledi. Prvo cekiranje prtljaga, u tom redu smo bili oko 45minuta, pa onda sledi imigracija (jos 45-50minuta) pa skener gde moras da se izujes i ako si u patikama, pa ti opet zagledaju sugavi power bank do iznemoglosti (tad sam vec mislila kud sam ga i ponela) pa tek onda ides na avion. Mislim da su mi rogovi narasli od silnih redova i cekanja. Jos je neki na imigraciji drndao neku zenu izgubila papiric za bebu, pa je maltretirao da se vrati skroooz na pocetak da uzme novi papiric... Usli najzad u avion, o radosti opet imam dva sedista za sebe (tako je bilo i na prvom letu, krcat avion samo kod mene jos jedno prazno sediste) pa sam ga prespavala. U Abu Dhabi-ju ista prica, kontrole silne pre sledeceg leta.... 

E sad aerodromi i wc-i. Mi zene ocigledno imamo slabu besiku, i neverovatna kolicina zena moze da se nakrca u jedan wc i da besomucno ceka na red...i to u prvi wc koji vide sve se naguraju. Ako je neka i odustala od prvog, u drugi wc se sigurno ukotvila da ceka svoj red i cupka u mestu.   A treci wc-PRAZAN! Tako da sam ja uporno izbegavala prvi i drugi na koji naidjem, jer me je malo ddalje niz put cekao treci koji sto em je prazan em je cist ko suza(retko ko ga koristi) da se razumemo i moja besika je bila puna pred pucanje, ali lakse mi bilo da setam do sledeceg nego da cupkam u mestu.





No comments:

Post a Comment