Tuesday, October 16, 2018

Kiev- vožnja ukrajinskim putevima

Ako ste ikad opsovali putare kada ste uleteli u rupu točkom vašeg mezimca, odmah im se izvinite!
Naše rupe su zlatne za one na ukrajinskim putevima prvog reda, a na sporedne se nisam ni usuđivala da skrenem...
Krećemo za Kiev, navigacija pokazuje preko 7h putovanja za nešto malo manje od 500km.... Mrštim se i govorim mužu da tu nešto ne štima a on se smeje i govori da će nam trebati i više....
Polećemo....
Tu i tamo nalećemo na kratere na putu, ali bila jaka zima, oštećeni su putevi.... Uživam u krajoliku, posmatram ljude kako pecaju na zaleđenom jezeru (jer nema snga u aprilu, a ni leda...)



A onda na tu romantiku, dodajte i kišu koja počinje da lije.... Jer bilo bi potpuno dosadno da imate rupe na putu koje možete da vidite i da ocenite koliko su duboke....

Tu već prestaje da bude zanimljivo za fotografisanje.... Stižemo do Poltavske oblasti i grada Poltave..... Najgora deonica na našem putešestviju....Max  brzina vožnje bez kiše iznosi 20km/h a sa kišom se smanjuje na 10km/h.... puta zapravo nema, već su to rupa do rupe pored još jedne rupe... I tako kroz čitav grad... Pravimo pauzu da popijemo kafu i sačekamo da se smiri kiša...
Rupe su posledica prebacivanja loptice odgovornosti ko je zadužen da održava tu deonicu.... Čelnici te oblasti smatraju da treba država jer kroz mesto prolazi glavni put za Kiev. A oni pak smatraju da oblast treba sama to da sređuje...
Kako god okrenuli, oni koji tu žive ili samo prolaze kao mi, imaju ugođaj kakav ni zamisliti nisu mogli... Po kišovitom danu, pravi adrenalin park i igra iznenađenja, da li ćete odvaliti neki deo na autu gratis....
Sve vreme dižem naše putare u nebesa, kako divno rade svoj posao....
Vozač mi je krajnje ozbiljan👀
 Vreme se umilostivilo i kiša prestaje da pada.... Što smo bliži Kievu, i putevi su sve bolji....
 Stajemo u neuglednu kafanu pored puta da nešto prezalogajimo... Skeptik sam, ali me muž ubeđuje da je na takvim mestima hrana izvrsna... I nije me prevario....
 Put postaje sve bolji, pa se usuđujem da i ja šoferiram po ukrajinskim putevima.... Naletim na koju deonicu kratera, prepadnem se, koncentracija maksimalna, jer ne znaš šta je ispred tebe... Muž se smeje.

 Ehhhh a na obilaznici oko Beograda ograničenje 50, put ko pista... Ovde nema ni razdelnog ostrva, delovi puta urušeni posle zime, krateri...Ovo je jedna normalnija deonica...
 Imamo još stotinak km do cilja, stajemo da se vidimo sa prijateljima... Baba u lokalu pati od strašne glavobolje (zapila se prethodni dan), ali nam uz puno gunđanja pravi fantastične blinčike(palačinke) sa tvorogom(sirom). U dobrom društvu i uz šolju crnog čaja (u mom slučaju kafe) smejemo se i zaboravljamo bar na kratko dotadašnje putešestvije po rupama.
Posle skoro 10h putovanja, stižemo na naše odredište.Kiev, Hidropark, ostrvce na reci Dnipro (Dnjepar), brvnara na obali sa pogledom na grad... Topli miris drveta i krevet  koji mami posle dugog dana...





 Stanica metroa na 200 m od nas, idealna lokacija za nastavak naše avanture.

Uživamo u pogledu pred spavanje i odjavljujemo se...



No comments:

Post a Comment